Mirjana Garčević: Rimski mozaici u Hrvatskoj

RIMSKI  PODNI MOZAICI U HRVATSKOJ OD I. DO III. ST.

Rimska urbanizacija i kulturni utjecaj na području Hrvatske intenzivno je započeo u I. st., kada je rimskim mirom (pax romana) osiguran gospodarski temelj za kulturni napredak. Nadmoćna rimska kultura miješala se s domaćom tradicijskom, stvarajući novu provincijsku kulturu s lokalnim obilježjima, kao kamenčić u velikom mozaiku rimskoga kozmopolitizma. Stare grčke kolonije: Issa (Vis), Pharos (Stari Grad), Corcyra Melania (Crna Korčula) i gradska uporišta na kopnu; Tragyrion (Trogir), Epetion (Stobreč) i Salona (Solin) bit će ekonomski i kulturni utemelitelji promicanja rimske kulture na ostalim otocima i u zaleđu. Rimljami su postupno administrativno organizirali svoju vlast, tako da su već u doba Augusta Histriu pripojili X. regiji Italije. Od osvojenih područja osnovali su provinciju Ilirik, koji će se kasnije podijeliti na provincije Dalmaciju i Panoniju.

Pronađeni mozaici na dalmatinskim otocima dio su podova velikih terma ili neke ville rusticae. To su uglavnom velike jednostavne dekoracije, solidno zanatski izvedene, s multipliciranim geometrijskim uzorcima i ponekom siluetnom figurom, npr. delfina. Takav primjer jednostavnog funkcionalnog podnog oblaganja su terme na Visu (II. st.). Prisutan je linearni, crno-bijeli grafički stil, utemeljen na strogoj geometrijskoj shemi. Tako je na podu jedne prostorije uočljiva bijela kvadratna osnova, prožeta meandrima svastike, a u drugoj je linearni prikaz preklapajućih heksagona koji se uz rub smanjuju. Tek u trećoj prostoriji, pored strogog geometrijskog linearnog grafizma (kvadrata i pravokutnika), u odvojenom pravokutnom polju siluetno su prikazani delfini. Slično je nalazište terma i u Krku , gdje su pronađeni ostaci jednostavnog bijelog teselatnog poda – tamni srcoliki uzorci (dijagonalno postavljeni) s crno-crvenim meandrom. U istome gradu otkriveni su i mozaici s mitološko-marinskim motivima, morski tijasos s tritonima, delfinima i sličnim morskim stvorenjima (II. st.). Mozaici podsjećaju na ostijske, kao i na slične u Karakalinim termama i Herkulaneju.

Na obali i u zaleđu užurbano se gradi, tako da neka naselja postaju pravi rimski urbani centri – kao Jader (Zadar), Salona i Narona (Vid). Značajnu ulogu imaju i manja mjesta s autohtonim stanovništvom: Aenona (Nin), Varvaria (Bribir), Senia (Senj), Tarsatica (Trsat) i druga. U Zadru se izgrađuju veliki forumski kompleksi (bazilike, kurije, terme), mostovi, akvedukti, kao i mnoge urbane vile. U jednoj od takvih vila pronađeno je nekoliko dekorativnih crno-bijelih mozaičkih podova iz I st. U Arheološkom muzeju u Zadru nalaze se i veći fragmenti iz tog razdoblja, primjerice multiplicirani crno-bijeli geometrijski cvjetni motiv s preklapajućim kružnicama veličine 106 x 150 cm. Istom razdoblju pripada podni crno-bijeli mozaik (ponovno) otkriven između katedrale Sv. Stošije i njezina zvonika. Dekorativna geometrijska kompozicija (vel. 246 x 270 cm) kvadratične osnove sastoji se od središnjeg dijela: četiri umnožena salamonova čvora posebno su uokvirena crno-bijelim rombovima i trokutima (motiv riblje kosti). Motiv je uokviren pleterom i arhitektonskim uzorkom luka, a po dekorativnim elementima podsjeća na galo-rimske mozaike. Pojednostavljenje linearnog stila do krajnjih granica prikazano je u podu termi – caldariumu (Zadar, I st.). Suptilni monokromni, linearni figuralni prikaz s dionizijskim atributima zeca, delfina i bršljana, upotpunjeni su apstraktnim linijama na žućkasto-bijeloj teselatnoj pozadini. Klinaste, duguljaste tesere od prirodnog su materijala fino obrađene (deblj. 2,5 cm.) i položene u čvrstu višeslojnu hidroizolacijsku žbuku unutar zidova rađenih u opusu caementiciumu. Sličan grafički dvodimenzionalni mozaički stil nastavlja se i početkom II. st. Otkriven je i potom izvađen iz poda ville urbane jedan fragment s geometrijskim uzorkom “štita“, optičkih vibracija i siluetarnog prikaza delfina u kutovima.

Kvalitativni razvoj i procvat ovoga stila nastavlja se u obližnjemu Ninu. U otmjenoj rimskoj kući (domusu) pronađeni su ostaci crno-bijelog teseralnog mozaičkog poda s figurativnim siluetnim prikazima. Središnje polje čine kvadratno uokvirene gladijatorske scene, protivnici su različito naoružani i s natpisima species martialis, Melius i dr. U medaljonima su motivi životinja i znakovi zodijaka.189 Dosadašnja istraživanja neočekivano su urodila plodom. U Ninu je otkriven veći arhitektonski kompleks (domus) čiji su temelji iz doba Liburna. Mozaička ploha vel. 8 x 7,70 m (sred. II. st., oštećena), uokvirena crnom linearnom bordurom u potpunosti  prekriva pod sobe za bankete, posvećene božici Dijani (s motivima lova) i bogu Dionizu (krater s vinovom lozom). Izdvaja se veliki mozaički kvadratni tepih s motivom lova, veličine 6,20 x 6,20 m, postavljen asimetrično u bijelu umreženu teselatnu pozadinu čije su tesere u jednom dijelu nešto većih dimenzija (10 – 15 mm x 10 mm) od onih u kvadratnom panelu (2-8 mm x 6 mm). Unutarnji kvadratični dio sastoji se od četiri pravokutna polja s figuralnim i florealnim motivima. Na jednom od očuvanih panela je linearni prikaz kratera, ukrašen meandrom i lotosom. Iz kratera izlaze stilizirane vitice vinove loze, razdvojene štapom s kuglom i križićem na vrhu, sve flankirano siluetnim prikazom golubice i feniksa. Ovaj grčko-egipatski simbolički motiv uokviren je crnim dijagonalno postavljenim kvadratima i geometrijski stiliziranom florealnom bordurom. Prema ostacima u kvadratnom polju na lijevoj strani, može se naslutiti kako je i ovdje izveden sličan motiv istog uokvirenja. U preostala dva polja ostaci su stiliziranog akantusa (silueta), uokviren dvostrukim redom crnih trokuta i guillochem. Uokrug kvadratnih panela izmjenjuju se oni oktogonalni s rozetama, geometrijski  uzorci optičkih vibracija i siluetarni figuralni prikazi lova i hajke na životinje koji  se kružno sagledavaju  ili otčitavaju. Figuralni dijelovi profinjenom izvedbom od sitnih tesela (ispod 4 mm) podsjećaju na emblemate, iako je ovdje prije riječ o pseudo-emblematima, panelima koji su rađeni indirektnom metodom u radionici, a zatim okrenuti smješteni in situ. Dojmljiv je motiv psa, vepra, srne, lova mrežom na jelena, ostaci risa i šape vuka. Kako su neki paneli s geometrijskim uzorcima umnoženi, mozaik podsjeća na multiplicirane galorimske dekorativne panele, kao i na rimsku villu Armiru (Ivajlovgrad) u Bugarskoj. Dominira meandar  svastike  koji  kruži  oko  oktogona, a u trapezoidnim  poljima su  palmete, te kantarosi i kiliksi s florealnim motivima: stilizirane grančice nara, mušmule, vitice bršljana i sl. Dvostruka bordura uokviruje cijeli tepih i to prva – unutarnja od pravokutnika i polukrugova s trakama guillochea i vanjska od crno-bijelih romboidnih i kvadratnih polja. U peristilu domusa prisutan je dekorativno-geometrijski stil s umnoženim oktogonima i svastikama kao i natpis na latinskom. Sličan stil, ali bogatiji uzorcima, nalazi se u predvorju i pored rimske kupelji. U sobi pored peristila otkriven je fragment s panom koji svira na fruli unutar ostataka velikog medaljona s dekorativnim florealno-geometrijskim uzorcima fine izvedbe.

U rimskoj villi rustici na Dugom otoku (Mala Proversa) pronađeni su višebojni podni paneli s motivom vjetrenjače. Dva para rozeta (vel. 108 x 188 cm) su izvađena i danas se nalaze u Arheološkom muzeju u Zadru. Efektno izvedene plohe od višebojnih mramornih tesera u obliku osmice su sastavljene od sfernih isječaka različitog spektra koji su usmjereni od središta prema vanjskom dijelu. Crvenkasti, žuti, bijeli, sivi i zeleni sferni isječci uokvireni su zelenkastim prstenovima na žućkastoj teselatnoj vapnenoj pozadini s crvenkastim geometrijskim isječcima. Dekorativni crno-bijeli geometrijski stil nalazimo i u Orliću (Knin). Radi se o većem mozaičkom kompleksu (kraj II. i poč. III. st.), teselatnim monokromni mozaičkim podovima s geometrijskim dekorativnim uzorcima: umreženim peltama, laticama ili u međusobnoj kombinaciji oba ornamenta na linearni grafički način. Kompozicije su upotpunjene kvadratima i multipliciranim salamonovim čvorovima te pletenicama u pravokutnim poljima, a u borduri se pojavljuju valovite vitice bršljana. Veliki mozaik s umnoženim crnim peltama trostruko je uokviren: jednostrukom (bijelo-crnom) pletenicom, naizmjeničnim crno-bijelim uzorkom, kutnikom i meandrom svastike. Ovakve jednostavne, ekonomične i funkcionalne mozaike nalazimo u Hadrijanovoj vili u Tivoliju, Italici, Méridi i dr. Slične mozaike nalazimo na putu prema Histriji, u Senju, Tarsatici i dalje u Akvileji i dr. Ovakvi primjeri potvrđuju pretpostavke E. Dyggvea o postojanju mozaičke radionice, čak škole u Saloni, druge po važnosti na obali Jadrana odmah iza akvilejske.

U školama mozaika dolazilo je do miješanja etabliranog stila, koji su donosili umjetnici iz većih centara, i domaćega ili tradicionalnoga, pa su se, prema želji naručitelja, izvodili mozaici na temelju skice lokalnog umjetnika. Za narudžbu veće površine mozaičar bi otvorio radionicu koja je upošljavala domaće umjetnike i obrtnike. Uvijek je bilo poželjno da to bude u blizini kamenoloma (npr. Montraker u Istri, Benkovac) ili nekog mjesta, gdje se mogao priručno pronaći materijal za izvedbu mozaika.

Rimska kolonija Salona (Solin), kao glavno središte Ilirika tijekom I. i II. st. doživljava ekonomski i kulturni procvat. U tom razdoblju intenzivne gradnje (teatra – I. st. – amfiteatra i gradskih terma – kraj II. st.), izgrađene su i prekrasne ville urbane ukrašene mozaicima. Salona postaje i jak tekstilni centar čiji će uzorci ostaviti tragove na mnogim mozaičnim tepisima. Ispod gradske episkopalne bazilike (prezbiterija) i na mjestu antičkih terma otkriven je veliki teselatni podni mozaik (6 x 5 m) s motivom muza (III. st.). U središtu kvadratnog panela prikazana je pjesnikinja Sapfo u sjedećem položaju, ispod vijenca sa grčkim natpisom iznad glave. U trapezoidnim segmentima drugog kruga (s devet polja) smještene su figure muza. Najbolje očuvano polje je s Terpsihorom (atribut kitara, prepoznaju se Klio (atribut pisaljka i pločica), Melpomena (atribut tragična krinka) i Kaliopa. Imena nekih muza očuvana su u cijelosti (Klio, Talija), a drugih tek fragmentarno. Mozaični polikromni panel uokviren je trostrukom bordurom meandra, trokuta i pletera.

17 paunovi-na-krateru,-Arh

Najvredniji i dobro očuvani polikromni mozaici iz III. st. pronađeni su u namjesnikovoj villi urbani s motivima Apolona, Orfeja i Tritona. Izdvaja se poprsje Tritona, kvadratni panel (275 x 275 cm) izveden manjim i većim teserama pastelnih tonova koji neodoljivo podsjeća na levantske (antiohijske) mozaike u helenističkoj tradiciji. Uočava se slikarski utjecaj blagog sjenčanja koje prati formu, sfumatura, zatim voluminoznost i blagost konturnih linija. Oktogonalno uokvirenje je trostruko: nijansirani okvir, crno-bijeli val i trodimenzionalni višebojni prekinut meandar na tamnoj pozadini. Oko polja u obliku salamonovog ključića isprepleteno je zelenkasto i crvenkasto lovorovo lišće (nalik girlandama). U kutovina zelenkastog lišća naziru se glave, a u trokutastim poljima profinjeno su prikazane ptice. U preostalim odsječenim kutnim dijelovima naziru se ptice i pantere pokreta usmjerenih spram kantarosa iz kojeg izlaze vitice crvenog irisa. Mozaički panel završava u borduri crno-bijelog meandra. Lice s bujnom kovrčavom kosom i popratnim atributima poput rakovih kliješta, krakova hobotnice i morskih trava, istančano je izvedeno. Blago nijansirani prijelazi s crvenim akcentima na “toplim točkama“ lica oko nosa, na usnicama, jagodicama i ušima postižu željenu živost inkarnata koji izranja iz zelenkaste sjene i uvjerljivo je povezan s tamnom kosom i ostalim dijelovima, sugerirajući trodimenzionalnost u samoj plohi poda. Iluzija vode, iz koje izranja Triton, postignuta je u donjem dijelu u kojem se jasno mogu raspoznati potezi kista, prevedeni u linije tesera. Pretpostavljamo da je pri izvedbi ovakvog mozaika važnu ulogu imao pictor imaginarius s kojim je musivarius morao blisko surađivati.

Za povezanost utjecaja hramske arhitekture i zidnih slikarija helenističke tradicije dobar je primjer Orfej, preslika nebeskog u zemaljsko (na pod kao zemlju). Ovaj mozaik kvadratičnog oblika (315 x 312 cm) po tonalitetu mramornih tesera sličan je prethodnom, ali je izvedbom od sitnijih kockica (ispod 1cm.) svakako “mozaikalniji“. Središnji medaljom s Orfejem koji svira sugerira kupolu, a šest polja s različitim pticama “nebeski kotač“. U četiri manja kvadratna polja, u smjeru kazaljke na satu, prikazane su divlje životinje. U ostalim polukružnim medaljonima prikazani su hipokampi i ostala fantazmagorična morska čudovišta uz delfine i ribe. U četvrtinama medaljona, u kutovima mozaika, smještene su ribe, ptice i delfin s ribom. Bordure, sastavljene od složenog guillochea ili astragala (grč. astragalos = kralježak), ne preuzimaju figuralni dio prikaza, nego ga tek dodatno učvršćuju. Mozaik podsjeća na mitološko-marinske, siluetne mozaike iz Ostije, srodne afričke (Volubilis) i rimske u Britaniji (Woodchester, Fishbourne), ali ipak je poseban i neponovljiv. Iz istoga perioda otkriven je poznati nadgrobni mozaik: spomenik devetogodišnjem dječaku Aureliju Aurelijanu. Ovaj dobro očuvan polikromni mozaički panel (vel. 68 x 131 cm) fine teselatne izvedbe odličan je primjer portretnog mozaika. To je asimetrična kompozicija sa sjedećom figurom dječaka u bijeloj tunici, sa svitkom u lijevoj ruci. Na desnoj strani prikazana je ptica i herma s likom pedagoga. Likovna je ravnoteža na samom kraju desne strane postignuta prikazom nadgrobne stele s latinskim natpisom. Cijeli motiv prikazan je na zelenkastoj (donji dio) i plavičastoj pozadini (gornji dio) i uokviren višebojnom pleternom trakom. Mozaik je izveden u prirodnom materijalu uz dodatak staklene paste, a danas se nalazi u Arheološkom muzeju u Splitu.

Rimska urbanizacija sjeverno-talijanskog podrijetla početkom I. stoljeća intenzivirala se u X. regiji Italije – Histriji. Na prostoru Istre mnoga mjesta ove kolonije postaju i pravi rimski gradovi poput Parentiuma (Poreča) i Pole (Pule). Pod utjecajem akvilejske mozaičke radionice (škole) i na ovim prostorima su nastali mnogobrojni jednostavni crno-bijeli dekorativni mozaici s geometrijskim uzorcima, mozaici sa siluetnim figuralnim i mitološko-marinskim scenama. Dobar primjer siluetnog prikaza (II. do III. st.) su paunovi na rubu kratera, mozaik koji se čuva u Arheološkom muzeju Istre u Puli. Iz istog razdoblja je i geometrijsko-dekorativni podni mozaik iz kapele Sv. Ivana u Puli (Samostan svetoga Franje). Središnji pravokutni panel veličine 235 x 135 cm (oštećen), linearnog je prikaza i geometrijske osnove, a sastoji se od oktogonalnog bijelog polja na kojemu je kantaros  sa svastikom, simbolom koji se također pojavljuje i na crnom kvadratu u uglu mozaika. Linearnu osnovu čine dekorativni rombovi i pravokutnici s crnim peltama. U polju iznad kantarosa naziru se višebojne tesere koje tvore latičnu rozetu (oštećeni dio), a slična polikromija prisutna je i u dvopletnoj borduri. Na vanjskoj umreženoj teselatnoj pozadini u donjem dijelu, uočljiv je obrisni prikaz hipokampa u dobroj maniri ostijske škole. Prema samom motivu mozaik je mogao biti dio poda termi gradske vile s početka II. st. U rimskoj vili u Puli pronađen je  vrijedan mozaik iz III. st. na kojemu je glavni motiv Kažnjavanje Dirke, umetnut između multipliciranih panela. Velika mozaična površina (400 x 750 cm) tretirana je plošno, osim u borduri meandra od svastika i u dva romboidna polja istoga motiva. Linearna perspektiva izvedena je pažljivim nijansiranjem konturnih linija, ovisno o planu ili pojedinim dijelovima figura koje se međusobno isprepliću. Glavni motiv mozaičkog panela je dinamična kompozicija, izvedena teserama toplog i nježnog crvenkasto-roskastog, crno-smeđeg (za jače konture) i zelenkasto-sivog (za hladnije dijelove) kolorita na svijetloj vapnenoj pozadini. Uravnotežena kompozicija sastavljena je od dijagonalno postavljene ležeće ženske figure (akta) s, u prvom planu, rasprostrtom draperijom koja prekriva tirs usuproćene dijagonale. Lijevo je ovalni cimbal, u pozadini nage muške figure sa zelenkasto-bijelim plaštevima i propinjućim bikom u drugom planu te lisnatom granom pri rubu mozaičke plohe. Umjetnik je obratio pozornost na lica figura u različitim pozama (profil, en face – koji nedostaje – i poluprofil Dirke). U osam preostalih polja naizmjenično su ukomponirana tri florealno-geometrijska, tvoreći tako umnožene panele (utjecaj galo-rimskih mozaika). Prvi panel stiliziranih vitica bršljana u obliku osmice dijagonalno presijecaju tamni zamišljeni tuljci, čiji su vrhovi usmjereni prema heksagonalnom polju s latičnom rozetom. U drugom panelu, romboidno polje sa trodimenzionalnim prikazom svastika u meandru smještenu po dijagonali, a u preostalim dijelovima plohe nalaze se linearno stilizirane vitice bršljana. Unutar trećeg pravokutnog panela ukomponirano je romboidno polje s okvirom od pletenice, postavljeno po lijevoj dijagonali koja sa pak spaja (utječe) u gornji dio u obliku pčelinjeg saća. Ovaj dio se sastoji od nekoliko multipliciranih heksagonalnih polja s različito iznijansiranim geometrijskim cvjetnim uzorcima (solarnog podrijetla) na svijetloj pozadini. U trapezoidnim poljima smještene su ptice i delfini. U sredini “saća“ nalazi se stilizirana geometrijska verzija vojničkog štita, izvedena nešto tamnijim teserama. Cijeli mozaički panel ukoviren je meandrom svastike prikazanim u trećoj dimenziji (očit utjecaj Levanta). Slični mozaici s motivom Dirke otkriveni su u Saguntu (u blizini Valencije), Eciji i u Aquincumu (Budimpešti).

U panonskom dijelu Hrvatske sve je bilo podređeno životnim potrebama rimskih legija. Tako su sagrađeni mnogi gradovi: Siscia (Sisak), Marsonia (Sl. Brod), Cibalae (Vinkovci), Mursa (Osijek). Otvaraju se mnoga naselja termalnih voda: Aquae Iasae (Varaždinske Toplice), Aquae Belissae (Daruvar). Nažalost, od dekorativnih mozaičnih površina ostalo je tek nekoliko fragmenata u Sisku, Ludbregu i Đakovu (Štrbinci). Jedino je sačuvan mozaik u Benkovcu kraj Okučana. Polikromni mozaik (III. st.) velikih dimenzija (800 x 900 cm) i geometrijske osnove dio je podne dekoracije terma ville rusticae. Plavkasto crvenkasti kvadrati dijagonalno su postavljeni i povezani položenim redom plavih tesera, tako da je cijeli uzorak umnožen. Unutar plohe ukomponiran je kasetirani medaljon sa “štitom“, uokviren bordurom tropleta s plavo-crvenim peltama u uglovima. Široka bordura tekstilnog uzorka, sastavljena je od multipliciranih višebojnih kvadrata koji se pak sastoje od četiri pravokutna polja i manjeg kvadrata u sredini. Ovdje je funkcionalnost, jednostavnost i ekonomičnost bila ispred estetskog poimanja, ali to ne umanjuje vrijednost solidno napravljene mozaičke dekoracije u tehnici opus tessellatum.

 

Mirjana Garčević

Restaurator