Viminacium-glavni grad rimske provincije gornje Mazije

Priča o nekadašnjem sjaju i propasti rimskog grada i vojnog logora Viminacijuma, skrenula je pažnju ne samo nacionalne, već i svetske javnosti, koja sa nestrpljenjem očekuje da Viminacijum na svetskoj kulturno-istorijskoj sceni zauzme mesto koje mu sa pravom pripada. Prostor nekadašnjeg rimskog grada i vojnog logora Viminacijuma (više od 450 hektara šire gradske i 220 hektara uže gradske teritorije) nalazi se danas ispod obradivih površina, a predmeti i fragmenti predmeta iz rimskog perioda rasuti su u oraničnim brazdama.

U poslednje tri decenije XX veka obavljena su istraživanja viminacijumskog grada mrtvih ili nekropola i do sada je otkriveno više od 13 500 grobova. Na istraživanju rimskog grada i vojnog logora radi interdisciplinarni tim, sastavljen od izuzetnih stručnjaka iz različitih oblasti. Projekat Vimnacijum, pored arheologa, okuplja matematičare, elektroinženjere, geofizičare, geologe, petrologe, istraživače koji se bave daljinskom detekcijom, 3D modelovanjem i prepoznavanjem oblika, ali i veštačkom inteligencijom. Njihova želja je da trgovi i hramovi, pozorišta i hipoDrom, kupatila, ulice i četvrti grada izrone iz oranica u kojima su se vekovima nalazili i postanu deo svetske i naše kulturne baštine, ali i simbol prepoznatljivosti dunavskog areala.

Sela Stari Kostolac i Drmno, koji se nalaze na 13 km od Požarevca, leže na ostacima antičkog grada Viminacijuma glavnog grada rimske provincije Mezije Superior, u kasnoj antici provincije Mezije Prime. Iz istorijskih izvora je poznato da je Viminaciujum bio značajno vojno uporište u kome je bila stacionirana rimska legija (legio VII Claudia pia fidelis). Arheološkim iskopavanjima u poslednjoj četvrtini dvadesetog veka polako izranja iz šturih istorijskih svedočanstava i predstavlja se kao grad, koji je u svojoj istoriji, dugoj šest vekova, imao dinamičan razvoj i bio mesto gde su se susretale ne samo kulture istoka i zapada već i  mesto u koje su, trgovci iz Rimskog carstva rado zalazili. Izgleda da je materijalna osnova ovog grada, čija je roba nalazila kupce i  van granica matične provincije, bila osnova, da na ovom prostoru zažive i raznovrsne umetničke radionice. Upravo te radionice tokom IV veka, ostaviće nam neka od  najznačajnijih dela fresko oslikanih grobnica kasnoantičkog perioda.

Viminacium kao značajno vojno sediste i glavni grad rimske provincije ponikao je na teritoriji keltskog plemena Skordiska. Njegova veličina i značaj posledica su više činjenica, od kojih svakako treba pomenuti i bogato zaleđe u dolini Mlave ali i  izuzetno povoljan geografski položaj, kako u sistemu odbrane severnih granica Carstva tako i u spletu komunikacija i trgovinskom prometu. Krajem XIX i početkom XX veka M. Valtrović i M. Vasić su na desnoj obali Mlave, na lokalitetu Čair, obavili arheološka istraživanja koja su pokazala da je logor imao pravougaonu osnovu, dimenzija 442 x 385 metara i da se nedaleko od njegovih zapadnih bedema nalazilo civilno naselje, na površini od približno 220  hektara uze gradske teritorije. U XIX veku još su se  nazirali obrisi antičkog grada Viminaciuma i vojnog logora: široke ulice koje se seku pod pravim uglom, trgovi, pozorišta, kupatila, vodovod, gradski bedemi i kule .

Dr. Miomir Korać, direktor Arheološkog parka Viminacium