Graditelji iz Vitlejema radili i u Skelanima

Otkriveni podni mozaici nakon više od stotinu godina

Banjaluka – Malo pogranično mesto Skelani na levoj obali Drine u opštini Srebrenica, u Republici Srpskoj, opet je centru pažnje arheologa i istoričara. Istorijsko blago smatrano zauvek izgubljenim, nakon više od stotinu godina ponovo je na svetlosti dana. Reč je o otkriću da su podni mozaici u Crkvi Hristovog rođenja u Vitlejemu i u ranohrišćanskom objektu u Skelanima su istovetni.

„Prilikom nedavne studijske posete Izraelu i Palestini uverio sam se da su drevni graditelji Crkve Hristovog rođenja u izraelskom Vitlejemu učestvovali i u izgradnji sličnog ranohrišćanskog objekta u Skelanima”, rekao je „Politici” vršilac dužnosti direktora Arheološkog muzeja „Rimski municipijum” u Skelanima Dragić Glišić.

On je podsetio da je profesor istorije iz Bajine Bašte Vladimir Đurić šezdesetih godina prošlog veka prvi otkrio rimske mozaike. „Nažalost, tadašnje vlasti u Srebrenici nisu imale razumevanja za značaj ovog otkrića, pa su zabranile nastavak istraživanja i naredile da se ono što je Đurić otkopao ponovo zakopa”, objasnio je Glišić. Naš sagovornik je kazao da su na ovom lokalitetu pre tri godine iskopani ostaci drevnog rimskog naselja za koje naučnici tvrde da su ostaci carske palate koja je u vremenu od 1. do 4. veka nove ere bila politički administrativni centar regije.

djuric-vladimir1„Baš u isto vreme kada je Rimsko carstvo 313. godine dalo slobodu veroispovesti hrišćanima, rimski car Konstantin je s caricom Jelenom 326. godine započeo izgradnju crkve na mestu gde se, po predanju, rodio Isus Hristos. Gradnja crkve u Vitlejemu završena je 333. godine, pa tako jedino ostaje otvoreno pitanje da li je crkva u Skelanima nešto mlađa ili starija od svoje slavne sestre u Izraelu. Crkva Hristovog rođenja u Vitlejemu i zvanično je svrstana među tri najstarija hrišćanska hrama na svetu”, kazao je Glišić.

On je rekao da vitlejemsku baziliku, mesto rođenja Isusa Hrista, krase velelepni stubovi kao i oni koji su pronađeni u Skelanima, a koji su sada deponovani u stalnu muzejsku postavku u Crvici kod Skelana. Istorijski gledano, smatra naš sagovornik stubovi su građeni u isto vreme kao i carska palata na levoj obali Drine u Skelanima. Glišić je dodao da su „od svega toga ostali  samo podni mozaici u glavnoj lađi koji se danas nalaze ispod drvenog poda isti kao u ’Municipiumu Malvesiatiumu’ u Skelanima kod Srebrenice”.

„Može se reći da je arheološko nalazište u Skelanima jedno od najvrednijih nalaza i otkrića uopšte u istoriji arheologije. Neke kolege već govore da je ovo Pompeja na Drini. Kao što su vulkani Vezuv i Etna zatrpali Pompeju 79. godine stare ere, tako je i Drina 1896. godine poplavila rimske spomenike na ovom prostoru”, rekao je Dragić Glišić.

On smatra da arheološka nalazišta iz raznih perioda na području Srebrenice predstavljaju izuzetnu kulturnu vrednost svetskog značaja, da zaslužuju pažnju i da su izazov i inspiracija za arheologe, ali i druge naučne radnike.

„Poslednjih šest godina obavljena su smo delimična istraživanja donje i gornje srednjovekovne tvrđave iznad Srebrenice. Otkrili smo ostatke rimske arhitekture, mozaike i brojne predmete i spomenike iz toga doba. To potvrđuje da je ovo u rimsko vreme bilo izuzetno značajno i razvijeno područje”, naveo je Glišić.

Zahvaljujući podršci Ministarstva prosvete i kulture, Republičkom zavodu za zaštitu kulturnoistorijskog nasleđa RS kao i sredstvima koje je pre dve godine obezbedila Vlada RS, na čijem čelu je tada bio premijer Milorad Dodik, obezbeđena su sredstva za nastavak istraživanja na ovom lokalitetu.

„Do izgradnje savremenog muzeja kojim nameravamo zaštiti mozaike, artefakti, stele i rimski spomenici su smešteni u rekonstruisanu školu u Crvici kod Skelana koja sada ima ulogu muzeja. Preko 30 spomenika je smešteno kao stalna izložbena postavka, i nakon završetka imovinsko-pravnih odnosa, a proces je u toku, na lokalitetu ’baba Ankina kuća’ biće izvađeno još 50 artefakata za koje imamo dokaze da ih je deponovao Austrougarski arheolog Karlo Pač prilikom istraživanja pre više od 100 godina”, istakao je Dragić Glišić.

Neizmerna pomoć arheologa amatera

Zahvaljujući entuzijasti i istinskih zaljubljenika arheologa amatera u arheologiju koji su najčešći vodiči i desna ruka svakom profesionalnom arheologu pronadjeni su mnogi nalazi koji danas krase mnoge muzejske zbirke širom svijeta.

Najveći od svih bez premca u Bosni i Hercegovini je bio Goran Marković zvani Čiča ili Karamarko iz Fakovića kod Bratunca,  kako su ga arheolozi zvali. Mnogo pre osnivanja Arheološkog muzeja u Skelanima sada već pokojni Goran Marković, koji je za mještane važio za čudaka čudnih interesovanja bavio se arheologijom i znao mnogo više nego pojedini studenti arheologije.

Zahvaljujuči njegovom radu mnogi eksponati i danas krase i prostorije prvenstveno muzeja „Semberija“ Bijeljina , Zavičajnog muzeja u Bratuncu. zemaljskog muzeja u Sarajevu ali mnogih drugih medju kojima je verovatno i veliki broj privatnih zbirki zaljubljenika u antiku ili neku dugu dob istorijkih artefakata naroda koji su živeli u Podrinju.

Nek mu je vječna slava na onom svijetu pošto je nije mogao zaslužiti sačekati na ovom da njegovo okruženje shvati njegovu borbi i rad za postavljanje arheologije i kulture na zasluženo mjesto u Podrinju.