Rimske terme
Terme predstavljaju tipično rimske građevine javnog karaktera. Pojavljuju se još početkom prvog vijeka prije Hrista (Pompeji). U rimskim provincijama pojavljuju se u doba Carstva. One ne predstavljaju samo mjesta za održavanje higijene nego i mjesto za odmor i razonodu, kao i mjesto za razne društvene aktivnosti. Po svom arhitektonskom sklopu terme predstavljaju objekte koji su se razlikovali od grada do grada, odnosno od naselja do naselja. Većina rimskih gradova je imala bar jednu takvu građevinu.
Bogatiji Rimljani su ih posjećivali svaki dan, dok su siromašniji građani posjećivali javna kupatila jednom nedeljno. Odlazak u javno kupatilo u starom Rimu i u drugim većim gradovima Rimskog Carstvo, predstavljao je isto zadovoljstvo kao i odlazak u pozorište ili na gladijatorske borbe. Posjete kupatilu su se plaćale a cjene su bile veoma simbolične. Za posjetu kupatilu se plaćao jedan kvadrans, najmanji kovani novac koji je postojao. Koliko su Rimljani voljeli javna kupatila pokazuje Ciceronova izreka: “ da je gong koji je svakog dana najavljivao otvaranje kupatila bio slađi uhu od nekog filozofa u školi.“
Javna kupatila ili terme grade se u svim naseljima Rimskih provincija:
- u carskim palatama,
- municipiumu (opštini),
- u kolonijama,
- u vojnim logorima (kastrum),
- u seoskim kućama (vile rustike),
- na seoskim imanjima (fundi, latifundije),
- ladanjskim kućama (kućama za odmor),
- putnim stanicama (mansio) i poštama koje su se nalazile kraj važnih komunikacija.
Građene su po principu rimske aritekture. Kupatilo je imalo prostorije za komuniciranje i duže zadržavanje posjetilaca: vestibule, sale za odmor, hodnike, čekaonice i sl. Postojale su svlačionice, otvoreno dvorište sa trijemom kao šetalištem,dvorana za razgovore, restoran sa kuhinjom. Za najvažnija odjeljenja treba smatrati prostorije u kojima se nalazila topla voda (kaldarium), zatim ona sa hladnom vodom (frigidarium) i odjeljenja sa zagrijanim vazduhom (tepidarium)gdje su se kupači pripremali za kupanje ili su masirali tijelo.
Pred velikim kupališnim bazenima nalazile su se manje prostorije koje su služile kao svlačionice ili garderoba (apoditerium). Pošto se cijeli kompleks dijeli na muško i žensko kupatilo, to su i glavne prostorije podvojene – jedna za muškarce a druga za žene.
Terme su radi ugođaja bile ukrašene mozaicima ili fresko slikarstvom. Umjetnička vrijednost ukrasa često i isključivo je zavisila od položaja i bogadstva stanovnika jednog naselja ili grada.
Mr. Milan Đorđević