Antički spomenici na Balkanu-problematika njihove zaštite i prezentacije

Antički lokalitet SKELANI kod Srebrenice, nedavno otkriven na levoj obali Drine, pridružuje se bogatom civilizacijskom nasleđu Balkana, čije su vrednosti zauvek obeležile kulturnu mapu Evrope.

Nakon prvih rezultata rekognosciranja terena, koliko se moglo sondiranjem pod aktuelnim naseljem nazvati, nalazi se preko 100m² pod mozaikom, koji je verovatno ukrašavao centralnu palatu, nađen je i hipokaust, tragovi baziliske I ili bazilike II, vile rustike ,fresaka, iskopano oko 80 delova rimskih spomenika, novca I i II stoleća,što sve ukazuje na postojanje i cvetanje jedne od rimskih važnih naseobina,grada,te da će se SKELANI nakon sveukupnog arheološkog dešifrovanja, verujemo svrstati uz Singidumum, Sirmium, Viminacium,Naissus,Felix Romulianu, Medianu, Justinianu Primu, Ulpianu, Municipium „S“ kod Pljevalja, čime će antičko tlo naših prostora, postojbina više rimskih imperatora, sa velelepnim antičkim gradovima i mauzolejima – ukrašenimarhitektonskim izdanjima i mozaicima, još jednom potvrditi istorijski i kulturni značaj balkanskog prostorau okviru granice – Limesa Carstva na Dunavu.

Zaštita antičkog kulturnog nasleđa, oštećenog u viševekovnom razaranju, ali i nadgradnjom novih gradova i civilizacijskih tekovina koje nisu uvek respektovale prošlost,predstavlja veoma kompleksan i težak, no obavezan zadatak modernog konzervatorstva, kako u zaštiti kulturnih i umetničkih vrednosti prošlosti tako i njihovoj prezentaciji. U tom smislu veoma je važna stručna prezentacija prostora antičkih gradova sa svim obeležjima načina života toga vremena i njegovih umetničkih dostignuća / primer Viminaciuma što bi povezivanjem rimskih gradova na limesu oslikalo jedno važno doba civilizacije Balkana.

Prof. dr. Anika Skovran, istoričarka umjetnosti iz Beograda

Antički mozaici na prostoru Bosne i Hercegovine

Mozaik predstavlja umjetnost čiji su sastavni dijelovi kokice (tesere) koje tvore cjelinu, izvedenu na osnovu skice ili nacrta. Osnovni način izrade mozaika podrazumjeva postavljanje kockica ili komadića različitog oblika i materijala kao što je staklo, kamen, mramor, keramika, na zidnu, stropnu ili podnu podlogu, koja je unaprijed pripremljena sa ljepilo, smolom ili žbukom.

Najstariji podatak o izradi mozaika datira se u period cara Dioklecijana (284. – 305.), za kojeg je napisan edictum de pretiis. Sa ovim dokumentom su se određivale dnevnice umjetnika, majstora i pomoćnog osoblja. Vođa cjelokupnog procesa izrade, nazivan je pictor parietarius. Posebno zadužene osobe su bile angažirane za mješanje materijala za podlogu, pripremu materijala, kao i izradu jednostavnijih i kompliciranijih dijelova mozaika.

Mozaičkim podnim površinama prethodili su ili paraleleno egzistirali i drugi načini izrade podnica: pod od oblutaka, pod od lomljene terakote, cementni pod, pod od opeke, pod od nepravilnih komada kamena, mramorni pod, pod od tesera i pod od pravokutnih tesera.

Za izradu mozaika od samih početaka najčešće se upotrebljavao kamen. Najčešće opredjeljenje u materijalu kamena ležalo je u fizičkim i hemijskim karakteristikama kamena, kao otpornog i čvrstog materijala. Staklo se kao materijal za izradu mozaika potvrđeno koristi od IV stoljeća stare ere na Levantu, Siriji, Palestini i južnoj Italiji. Prozirno i neprozirno staklo korišteno je za nijansiranje mozaičkih umjetničkih predstava, kakav je slučaj sa mozaicima iz Stoca. Keramika se u rimskom periodu u najvećoj mjeri upotrebljavala u vidu samoskog porculana. U kontekstu nijansiranja boja osnovna hronološka podjela potvrđuje da su crnobijeli mozaici stariji, a višebojni mozaici mlađe datacije.

Ključni građevinski detalj vezan za izradu mozaika, predstavljala je vezivna podloga. Njena kakvoća i svojstva bili su presudni u dugovječnosti svake mozaične površine. Koristeći se različitim tehnikama drugih naroda; bitumenske i prirodne smole i gips, Rimljani su dobili hidraulično vezivo, nazvano cementum. Navedena smjesa je nastala kao mješavina gašenog vapna, mljevene opeke i pucolane.

Dr. sci. Adnan Busuladžić, direktor Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine